Bolest sam otkrila s 32 godine kada su mi djeca bila stara jedan šest a drugi 10 godina. Do tada nikad nisam bila bolesna. Moja borba je bila vrlo teška i komplicirana. Uslijedilo je 10 operacija, oko 300 intravenoznih kemoterapija i 30 zračenja. Vedar duh, podrška mog prekrasnog supruga, moje dječice i mojih prijatelja neizmjerno puno su mi značili za vrijeme i nakon liječenja. Posebno bih istaknula svoju onkologinja prim. Višnju Matković, koja je uvijek posebna podrška meni i svim pacijentima, a zahvaljujući njenim kombinacijama terapija i liječenja, danas sam tu sam sa svojom obitelji – živa.
Borba ne prestaje i dalje se borimo svim silama, i ja i moja onkologinja, da poživim što duže i budem sa svojom obitelji i prijateljima.
Nikad nemojte odustati ma koliko teško bilo, jer život je lijep i treba ga živjeti!
Dajte sto posto sebe i budite podrška liječnicima koji se maksimalno trude da nam omoguće što kvalitetniji i bolji život.
Ronalda Kovačević