„Rezultati su pokazali da žene s rakom dojke obuhvaćene ovim istraživanjem imaju lošiju kvalitetu spavanja.“
Udruga SVE za NJU u više je navrata pružila priliku studentima za prikupljanje podataka od žena oboljelih od raka za potrebe izrade diplomskog rada. Potičemo znanstveni interes za istraživanja na području psihosocijalnog funkcioniranja oboljelih. Predstavljamo sažetak diplomskog rada Tene Ormuž.
Tena Ormuž: Diplomski rad
Mentorice: doc. dr. sc. Renata Martinec i doc. dr. sc. Renata Pinjatela
Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, 2015.
Sažetak:
Cilj ovog istraživanja odnosi se na ispitivanje povezanosti kvalitete spavanja i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke. U svrhu istraživanja jednokratno je primijenjen Pittsburgh Sleep Quality Indeks (PSQI) konstruiran za procjenu kvalitete spavanja u onkoloških bolesnika, te upitnik za procjenu kvalitete života u osoba s kroničnim bolestima FACIT Measurement System, verzija FACT-B konstruirana za populaciju osoba s rakom dojke u svrhu procjene fizičkih, socijalnih, emocionalnih, funkcionalnih i dodatnih determinanti kvalitete života. Istraživanjem je obuhvaćeno 106 žena oboljelih od raka dojke. Dobiveni rezultati su pokazali da žene s rakom dojke obuhvaćene ovim istraživanjem imaju lošiju kvalitetu spavanja, odnosno da postoji statistički značajna povezanost (na razini p<0,01) između kvalitete spavanja i kvalitete života kod žena oboljelih od raka dojke. Nadalje, dobiveni rezultati pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika u kvaliteti spavanja i kvaliteti života žena s rakom dojke s obzirom na vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze, da ne postoji statistički značajna razlika u kvaliteti spavanja i kvaliteti života žena s rakom dojke s obzirom na kronološku dob ispitanica te da ne postoji statistički značajna razlika u kvaliteti spavanja i kvaliteti života žena s rakom dojke s obzirom na vrstu operativnog zahvata i načine liječenja. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da fiziološke, psihosocijalne i bihevioralne reakcije na rak dojke ovise o individualnim iskustvu i osobnim strategijama suočavanja, te da ne postoje neki zajednički sindromi reakcija u odnosu na dob, trajanje oboljenja ili vrste medicinskih intervencija. U tom smislu dobiveni podaci ističu potrebu koncipiranja daljnjih multidisciplinarnih terapijskih programa koji bi bili usmjereni na individualne potrebe i različita područja egzistencije u oboljelih od raka dojke.