Jedna od osnivačica i prva predsjednica SVE za NJU. Svi datumi i događaji vezani uz Vesnu imaju poseban značaj ili im je upravo ona dala značaj.
Rodila se na sam Božić 1960. u Prijedoru BiH. Roditeljima, Nadi i Berislavu to se bio jedan od najveselijih Božića, njihovo svjetlo iz Betlehema. Uz sestru Biljanu, a kasnije uz supruga Ninu i kćerku Niku „odrasla“ je u iznimnu ženu, izgrađenog identiteta i predanu svemu čime se bavila. Mnogima je pomogla da uz nju i sami razviju svoje sposobnosti i prošire vidike. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu, diplomirala na Ekonomskom fakultetu 1984., magistrirala 1989. i doktorirala 2003. unatoč ili u prkos bolesti s kojom se borila. Profesionalnu karijeru razvijala je u Plivi, a zadnjih desetak godina na Ekonomskom fakultetu. Generacije studenata i suradnika pamte doc.dr.sc. Vesnu Andrijević Matovac po njezinoj predanosti profesiji. Krug ljudi s kojima je surađivala, kao i aktivnosti u kojima je sudjelovala daleko premašuje područje ekonomije. Svi je pamtimo po srčanosti, otvorenosti i iskrenosti u komunikaciji i neizmjernoj empatiji za druge. U tom krhkom tijelu, nesuđene violinistice i glumice, nalazila se energija i odlučnost u kome je rak dojke imao dostojnog protivnika. Bolest je nije slomila, naprotiv bila je iskušenje i izazov.
Tijekom deset godina borbe s rakom dojke Vesna je dobila mnoge bitke i oko sebe okupila osobe koje su joj pomagale u realizaciji velikog cilja – stvaranja centra u kome će oboljele i liječene žene i njihove obitelji dobiti potrebnu psihosocijalnu podršku ili mjesto gdje će učiti „kako misliti pozitivno“. Tijekom svoga liječena u Hrvatskoj i inozemstvu, pratila je i pomagala liječenje brojnih, kako ih je zvala, kolegica. Spoznala je sve teškoće oboljelih i nedostatke sustava u pružanju psihološke podrške osobama oboljelim od raka. Sa svojim istomišljenicama je 21. ožujka 2008. osnovala Udrugu SVE za NJU! i bila pokretač brojnih akcija koje su 21. svibnja 2010. dovele do otvaranja Centra za psihološku pomoć kao stalne aktivnosti Udruge. S Vesnom sam prošla sve njezine bitke od osnivanja Udruge. Moje sjećanje na nju, prijateljicu i supatnicu, prožeto je brojnim zajedničkim trenutcima suza, smijeha, straha, sreće, malih i velikih pobjeda. Živjela je s uključenim „wrap pogonom“ i nezaobilaznom ružičastom vrpcom kao srećonošom. Njezine riječi u bujicama bile su i lijek i mačete koje krče put idejama. Teško da ću ponovo upoznati tako ekspresivnu osobu. „Ne“ nije bio odgovor sugovornika koji je olako prihvaćala, postavljala je krucijalna pitanja i uporno tražila argumentirane odgovore. Do zadnjeg daha, 14. veljače 2011. godine disala je nesebično za oboljele, pišući kolumne, povezujući stručnjake i organizacije, boreći se za bolje i kvalitetnije liječenje, potičući javnost i sustav da preuzmu svoj dio odgovornosti za nedostatke u prevenciji i skrbi za oboljele. Za svoj društveni angažman i rad na području promicanja potreba žena oboljelih od raka te realizaciju ideje psihološke pomoći oboljelima i njihovim obiteljima, posthumno je dobila nagradu Grada Zagreba za 2010. godinu.
Njoj u spomen i čast Udruga SVE za NJU! od 2012. godine dodjeljuje nagradu V.A.M. za osobni doprinos pojedinca na tom području. Svojom intelektualnom, emocionalnom i duhovnom širinom sva nas je prigrlila i osnažila da priču koju je započela, priču „žena s ružičastom vrpcom“, živimo dalje promičući njezine ideje jednakim žarom. Jedna za sve, sve za nju!
Na svome putu prema visinama zastala je među zvijezdama. „If the stars were mine….“ Da, zvijezde su sad njene.
Iz knjige „Žena s ružičastom vrpcom“
VBZ, 2012.