Čekala sam vas na Trgu, štrukla party. Samo članove Facebook grupe Živim trčanje sam primjećivala. Ponaslikavali smo se, izvrištali, izgrlili, izljubili… Došao je moj anđeo iz Splita, Frano.  Pronašao me na humanitarki 29.9. na rivi, među tisućama rozih i bijelih majica. Kaže moj heroj sa staze Andro Opara, prodali su 3000 majica do početka utrke. Skromno me tada upitao, imate li kakav plan? Znao je da smo došle kćer i ja busom, s udrugom SVE za NJU.
Neki su išli na cugu, mi ostali kući. Tanja Šarić je poslala izaslanstvo, a Tanja Đurđević povela legende.
Saraju sam umalo zalila pivom. Oooo…
Kunšta i ja snimamo najave toi toi – a, Orehovec u najavi. Seke na poziciji.
Nedjelja ujutro, budim se u 6. Treba se dotornjati iz Prigorja u snazi. Kopam po trkačkoj opremi, nigdje Trčaona majice, roze k’o Fajterica iz Trčaone. Bemti kampanjca i u pripremi odjeće.

U glavi mi misao, ako ne nađem klupsku majicu, nema slikanja ni zagrijavanja. Moja odluka je bila čvrsta. Sva sreća što je nisam morala primijeniti. Nisam pojma imala, kao ni patuljci koji pojma nemaju, što bih propustila.
Tramvaj, Snježana, nisam Te zaboravila. Znam, ni ne pitam za prijevoz autom, ionako će biti sve zblokano.
Izlazim na Draškovićevoj i hodam tako, bogomoljka nas tjera u crkvu, na hodočašće.  Par “izviđača” kaže da ih to ne dira, oni su tu da trče. Na Trgu, kako onu lijepu kosicu i drago lice ne prepoznah prije? Skinem jaknu, prilazi “izviđačica”, moja Kržana. Toliko emotivno upoznavanje dugo nisam doživjela.

Jasmina Warde, imaš anđela blizanku.
Dolazim na poprište. Mirko, najljepši osmjeh “sektaša” , Gjerić, Ana Palić, Suzana Majstorović, Bradići, Goga, Orehovec Tihana, Seke,… rijeka nas je… Amazona, čašice… Zmajica, Goldy, Ledaš, Adis,… Seba, Vltava – toliko #se#bateriramo#.
Deca, ja odoh u tabor Trčaone, moj matični klub. Mravi se kreću, košnica odzvanja, Europski trg je premalen. Zato krećemo na stube Dolca na fotografiranje, mi halfaši, razumljivo s trenerima. Suzana Knežević sjaji, spremna za half na punu. Da,to je ona, na najžešće. Stalno priča, iskreno nasmijana.
Marko – heroj, Mirko, Amela, Filip, Nedeljko,…
Zagrijavanje na Zrinjevcu, Tea nas skuplja.
Adidas runnersi, organizirani, brzi. Čujem atmosferu, WC – i su nas rastepli.
Marija Dukić Duxy, širok osmijeh, još širi i jači zagrljaj.
Dvije minute prije starta, trčim po stazi, na startnu poziciju.
Krećemo, prolazim start, 2.08 min. prošlo.
Krećem prema svojoj Olimpijskoj državi, Dubravi.
Frano se stvori kraj mene, priča kao kad potočić žubori. Tu i tamo dreknem riječi podrške cenerašima. Priča, trk s Franom dalje. Čujem svoje ime Marinović, pozz, pet.
Dalje bauljam…
Znam da me čekaju navijači barem na dva punkta. Hop, okretište, Dječje kazalište, Mirko, moj rođak i anđeo čuvar na zemlji. Tajana sa zvoncem, motor Trčaone. Pa Goga & Oto, rođaci. Dankovečka, moja Marina iz bivše firme sa svoje dvije kćeri. Širok osmijeh. Poljanice  Lidl, Mariola Zdolc, fajterica iz Udruge SVE za NJU.
Koja sreća, još veći zagrljaj. Okret, pozdrav navijačima. Pa Marina zagrljaj, i s kćerima.
Rođaci, kod Dječjeg kazališta Dubrava. Goga, Otto, Mirko. Gili gili, DJ na okretištu. Zaplesah, za navijače, pa daljeee…
Srećko na biciklu, Sanjić isto … Pokraj staze mlada obitelj. Pet i nisam odoljela. Podigoh djevojčicu u zrak,poljubim i nježno spuštam. Čujem svoje ime,moja Snješka i Ivana sa supružnicima, zagrljaji.
I Violeta, brzinsko upoznavanje. Uz trčanje, evo Maje Krčelić navija s ekipom. Moram vas zagrliti.
A sada zen…
Trg, moja ekipa. Goga,  Bradići… Pravac Selska, Milada – Lokar, tu konačno stižem Suzanu, boli je kaže. I Draženkin i Nadjin otac i brat, na kavi. Prođem i vraćam se pozdraviti ih.
Malo smo zajedno  Majstorovićeva i ja, ubrzavam. Zen, Trčaona, lagano klizim. Još malo, ušprintavam, na profinjeno. Što mi je? Suze liju, ridam … U petoj brzini idem, prvi put vidim brojke na semaforu. Medalja, tooooo gotova!!!

Paketić s voćem, pićem…
I kreću redom čestitke, Nedeljko, Marko, Filip …hvala vam što ste mi dali smjernice za puni Maraton, ali neki drugi put, treba trenirati dužine.
Istezanje kod Johanna Francka,  Kunšta zove …
Idem prema garderobi, sretnem Dubravku Smolić, čestitam, za Garmin sat na tomboli sinoć  osvojen i za half.
Presvlačenje, pranje opreme u Elektrolux praoni.
Za ručak nas Nadia vodi  Draženki. Za stolom zezancija i smijeh, još jedna Suzana, Kajtezović, u mom životu. Idemo Draženka i ja po opranu odjeću. Nema struje. Zablokale. Donijet  će “kasnije”.
Cure, ja odoh kući. Pješačim. Danijela Ex Saraja Horvat, maraton, pozdrav. Andrea Energetiks izvire, svježa kao da trči cenera, a ne svoj prvi maraton.
Bokić, vidjela sam na stazi ženu zagipsane ruke, kapa dolje. Izmilio forograf, namještam osmijeh. A ono, Siniša Ciglenečki. Zagrljaj.
Krenuh dalje. Smijem se. Cijelu stazu danas presmijah.
Život je lijep 💖
Volim život
Volim trčanje

Volim Udrugu SVE za NJU 💖